The NORDKAPP TOUR 2008

dan 1 - polazak

Start - u 8.20 smo krenuli iz Podgorice, ispraceni od strane prijatelja motorista, brace, i ostalih kolega. Ispracaj je bio ispred zgrade Vijesti i ekipa nas je ispratila do izlaza iz Podgorice gdje smo nastavili ka Niksicu i ka pocetku nase velike ture.


Do Trebinja je sa nama putovao nas prijatelj, bajker Dane iz Beograda, inace ucesnik velike ture Xross Siberia 2007.
Poslije dorucka i krace pauze u Trebinju (restoran TERRANA, odlicna hrana, preporucujemo svima koji prolza kroz trebinje) nastavili smo kroz Bosnu ka Hrvatskoj. Put je prosao uglavnom ok, samo sto je vrucina odradila svoje pa smo morali stajat svakih 200km i piti velike kolicine vode. U jednom trenutku termometri na motorima su pokazali 37,5 stepeni C.

Na granicinam prelazima je sve proslo normalno. Cak su svi granicari bili odusevljeni turom na koju smo se uputili pa je i prelazak preko granica bio vrlo lagan i bez nekih vecih zastoja. Uglavnom su nam svi pozeljeli srecan put i pozeljeli da se dobro ohladimo od ovih balkanskih vrucina.
U sestanovcima smo izasli na autoput. Znali smo da ulazimo u dosadan dio puta, medjutim zbog vremenskih ogranicenja (morali smo do utorka vece biti u ljubljani) bili smo primorani veci dio puta da prodjemo bez vecih zadrzavanja.

Presavsi Split i Karlovac primakli smo se Zagrebu gdje su nas docekali prijatelji (HR bajkeri).
interesanta je stvar da se i oni pripremaju za turu slicnu nasoj na koju krecu ovih dana. To nam je sve dobro doslo (i jednima i drugima) da razmijenimo par iskustava i savijeta, poseno sto se tice skandinavskih puteva i vremenskih (ne)prilika. PLanirajuci put, pretpostavljmo da cemo se sa njima srsti vec na samom ulazu u norvesku.

Kako se vec blizilo vece, oko 19.30 napustamo Zagreb i krecemo ka Ljubljani gdje nas sad ceka druga ekipa spremna da nas prihvati kako samo to bajkerski svijet zna i umije. Najzad dolazimo u Ljubljanu, poprilicno iscrpljeni od 860km puta po zestokom suncu, ali naravno ne odbijamo drugare i idemo na brzo pice, casicu razgovora i nekoliko poslije ponoci najzad pisemo ovaj izvjestaj i idemo na spavanje...
Sjutra je novi dan, rade se servisi na Ivanov i Bazov motor i plan je da se prodje sto vise da bismo imali dovoljno vremena da detaljno Skandinaviju razgledamo i otkrijemo...

 

 

 

 

 

 

 


Dan 2 - servis

Dva od tri motora su morala da se servisiraju prije ovog velikog puta. Uz osnovne srevise trebalo je i provjeriti gume. Servis je poceo u 9 ujutro. Plan je bio da to zavrsimo do nekih 12 sati i poslije toga krenemo dalje. Po planu smo danas trebali da predejmo austriju i sto veci dio njemacke da bi se sto vise priblizili nasem cilju. Medjutim nismo imali srece. Ispostavilo se da na jendnom motoru gume nece izdrzati put tako da smo morali i to da sredimo. Uglavnom, srevisiranje motora je zavrseno u 16.00 a ne u 12.00 kako smo planirali.

U 16.00 krecemo ka austriji.
Mala napomena svima koji putuju u sloveniju, na autoputu se vise ne naplacuje putarina na stari nacin nego je potrebno kupiti vinjete pri samomo ulasku u sloveniju. Vinjeta za kola kosta 35 eura a za motor 17 eura, i traje 6 mjeseci. Interensantna stvar je da za motor nismo uspijeli da nadjemo vinjete pa i nismo bili bas regularni i savijesni vozaci, ali smo imali srece pa nas milicija nije zaustavljla.

sloveniju smo brzo napustili, i usli u austriju. Interensantna stvar je da izmedju slovenije i astrije nema vise granicnog prelaza, samo stare napustene gradjevine sto ukazuje na to da smo usli u EU.

I u austriji je potrebno kupiti vinjete, ali i pored vinjeta placa se svaki prolaz kroz tunele, izmedju 5 i 10 eura.
Poslije prvih par kilometara vrijeme se pogorsava pa smo bili primorani da obucemo kisna odijela. Poslije par minuta prestaje kisa i narvno opet silazak sa motora, skidanje kisnih odijela, ali je to sve kratko trajalo jer je kisa opet pocela da pada.

Vidjevsi da ce nas kisa pratiti citavo vrijeme a uz to se i smrkavalo (temperatura je pala na 15 C) odlucujemo se za varijantu, prvi gradic i pronalazenje smjestaja.
NA bezninskoj pumpi cuvsi nas da pricamo o tom problemu prilazi nam covijek i nudi nam smjestaj u obliznjem gradicu. Ispostavlja se da je covjek iz nasih krajeva i da je zaljubljenik u motore. Vodi nas do smjestaja i tu zavrsavamo danasnje putovanje.

Odlucujemo se za dobar odmor da bi sjutra presli sto vise puta i pregazili njemacku pa cak stigli i do danske.

 


dan 3 - Njemacka

posto smo prthodni dan, bili primorani da ostaenmo u austriji (kisa je padala prejako i vec je padao mrak) ujutro se budimo ranije i spremamo se za polazak.

Sa prijateljem Mishom (kojeg smo upoznali na pumpi, bajker) obilazimo gradic gdje smo bili smjesteni, snimamo malo skakaonicu i ostale zanimljivosti.

Odlucujemo se za varijantu auto puta, sa samim tim i veliki broj predjenih kilometara. To sve iz razloga da bi sto prije stigli do danske.
PUt je s pocetka bio odlican. Uspijevali smo da zaobidjemo kisu dosta dugo. Medutim poslije nekih 300 km pocinje da pada. malo pada, pa prestane, i tako naizmjenicno. naravno sa kisom mijenja se i temperatura, tako da ide od prijatnih 15 stepeni do nesnosljivih 30.

Kako gazimo kilometre, sve smo blizi hamburgu i odlucujemo se tu da presepavamo. 100 tinjak km prije Haburga, kisa pocinje da pada tako jako da se smanjuje vidljivost. Citav dan voznje, umor, kisa, sve to utice na jednog od clanova ekspedicije koji pri jednostavnom zaustavljnju uspijeva da izgubi kontrolu i pada sa motora. Bez veceg kvara (slomljen retrovizor) ekipa se odlucuje za nalazenje smjestaja i nastavljanje puta sjutra.

Umorni i potpuno mokri spremamo se za novi dan i nadamo se boljem vremenu.

 


dan 4 - kraj Njemacke, Danska i ulazak u Svedsku

jutro nije ni malo obecavalo da ce dan liciniti na ista normalno.
Kisa je padala od kad smo se probudili, medjutim znali smo da nas ceka dug put tako da smo ipak odlucili da krenemo po kisi. Ugrabili smo momenat kad se vrijeme malo stisalo i spakovali motore. Ne trebam da vam napominjem da nam za pakovanje otprilike treba sat vremena, ne zbog toga sto volimo da nosimo dosta stvari, nego sto smo veliki momci tako da nam i obicne majice zauzimaju dosta mjesta u prtljagu.

krenuli smo sa ne puno nade u bolje vrijeme, mada smo dobijali poruke da je u Danskoj mnogo ljepse. Njemacka je brzo prosla. Dosla je danska. Tamo suncano! Ne mozemo opisati osjecaj kad se poslije 200 km kise (i to obilne) covjek nadje na suvom, moze da skine kisno odijelo, moze ......

Danska je prosla fino, normalni putevi, nenormalne cijene za mostarine kao i za gorivo(oko 1.50eura/litar) tako da smo pozurili da izadjemo iz nje.
Sa par zadrzavanja zbog snimanja, odmaranja i osnovnih potreba za masine (gorivo) u kasnim vecernjim satima stizemo u Svedsku. Kasni vecernji sati ali zato dan. Malo nezgodno posebno za nas iz juznijih krajeva ali se moramo na to navikavati jer nas gore ceka jos "gora" situacija.
U Svedskoj se smjestamo kod Ivanove prijateljice Sandre (mjesto Helsingburg). Odlican docek, jos prijatnija domacica, i sve bolje od boljeg. Sjutra smo ovdje, i planiramo da obidjemo malo Svedske ne bi li vidjeli kakve fine stvari a receno je da ih ima dosta.

na kraju dana ukupna kilometraza do sad PG - Helsingburg = 2785 km

 


dan 5 - Helsingborg

Kod naseg "domacina" Sandre smo se dobro najeli, odmorili, i razmazili izgleda jer smo samo uzivali, a mozda smo i zasluzili toliko jel?

Jutros smo ustali poprilicno kasno za nase uslove, negdje oko 9.30, lagano doruckovali sto nam je Sandra spremila, jedva se od stola odvojili i lagano na motore pa na obilazak najljepseg dijela svedskog primorja. Obisli smo 2-3 gradica sa pogledom na susjednu Dansku, uhvatili malo skandinavskog sunca i utvrdili da nam poprilicno prija poslije sve one kise od proslih dana...

Nakon razgledanja ovog dijela primorja i pravljenja fotki za nasu a bogami i za vasu dusu, odlucismo se za povratak u ovaj prelijepi primorski grad od 90.000 stanovnika i na mali turisticki obilazak istoga. Saznali smo da je poprilicno svedska istorija bogata, a i da su Svedjani imali neke nerasciscene racune sa komsijama Dancima, ali smo odlucili da se danas ne svadjamo nego da ostavimo to za drugi neki put...
Taman sto smo se dogovorili da se ne svadjamo, gledamo na sat i pocinjemo da se cudimo... bilo je 21.30 a napolju je sunce i dalje grijalo kao recimo kod nas u 18.30 ljeti. Prizor fenomenalan i definitivno svatamo da smo stali na tlo Skandinavije. Na nasu srecu, ovo je samo pocetak ovog fenomena tako da nam je danas bilo prilagodjavanje na sve duze dane koji tek slijede...
Do sjutrasnjeg javljanja... laku noc

 


dan 6 - konacno Norveska

Posto smo znali da nas ceka dug put, jutros smo odlucili ranije da napustimo Helsingburg.
Pakovanje motora nam je opet oduzelo nekih sat vremena, i oko 8 sati smo se vec zaputili ka Norveskoj.
Do Norvesek je sve islo glatko, medjutim vec pred samu granicu pocinje da pada kisa. Temperatura je u jednom trenutku pala na 10.5 stepeni. Sve su prilike da ce gore da bude prilicno zima. Teoretski znali smo to i prije polaska, medjutim u stvarnosti je mnogo gore.

Prosli smo Oslo i sa zeljom da predjemo sto vise kilometara i priblizimo se prvoj zacrtanoj kvoti krenuli smo ka Preikestolen-u. Nismo imali srece jer je kisa pocela toliko da pada da su nam kisna odijela pocela pustati vodu (osim Ninovog jer on ima odijelo neke firme koja nije vrijedna pomena, a mnogo je dobro). Garmin nam je opet izasao u susret i nasao nam najblizi kamp, nekih 9 km od trenutne pozicije, tako da smo se uputili ka njemu. Tu smo uzeli bungalov (na norveskom poznato kao HYTTE). Inace za cetri osobe smjestaj je 50 eura, s tim sto je kupatilo zajednicko za kamp.

Smjestili smo se, pokusavamo da se osusimo i cekamo novi dan. Prognoze bas ne obecavaju, jer sa i sljedeca dva dana ocekuje kisa.

Danasnja kilometraza 3350 km.

Do skorog javljanja
ekipa NORDKAPP TOUR 2008

 


dan 7 - prvi fjordovi

"Jaksimas dragi nasi!!"

Upravo vam se javljamo sa jugozapada Norveske, iz mjesta zaboravljenog od Boga ali ne i od GSM signala jer preko njega saljemo ovaj izvjestaj koji sastavljamo iz satora. No da pocnemo od pocetka dana.

Zacudili bi se da je dan u Norveskoj zapoceo bez kise, tako da smo i danas ispraceni dobrim pljuskom nastavili putesestvije ka dalekom sjeveru. Prijatelj iz Hrvatske koji je krenuo sa istim ciljem sinoc kasno je doputovao u Kristiansand i dogovor je bio da se nadjemo tamo i nastavimo dalje ka Prekestolenu, stijeni na 600mnv. Inace preko puta nje se pruza pogleda na drugu stijenu sa koje skacu base jumnper-i, naravno kad su vremenski uslovi zadovoljavajuci. No, stigosmo i do Kristiansand-a po ogromnom pljusku ali od naseg prijatelja ni traga ni glasa... te odlucismo da nastavimo ka Prekestolenu. Kako smo napustili civilizaciju, ulazimo u prve fjordove i svatamo zasto sve vise motorista bira Norvesku za zemlju najljepsih putesestvija... Flekefjorden, najzad! Prvi fjord na koji nalijecemo, sirom otvorenih usti stajemo i divimo se prizoru koji ce se kasnije pokazati kao samo pocetak necega mnogo vecega i ljepsega. Iako pod kisom cijeli dan, shvatamo da je ovu zemlju Bog pogledao kad je ovako puna prelijepe prirode koja samo ceka da bude otkrivena....
Najzad stizemo do mjesta gdje uzimamo trajket da bi "malo" skratili put do ove poznate turisticke destinacije. Trazimo mjesto gdje da postavimo sator i nalazimo ga ubrzo. Mucimo se pola sata da ga sastavimo, i na kraju se upornost isplatila. Spagete je Blazo napravio, najeli se i legli da odmorimo jer se sjutra penjemo na stijenu...
Javljanje sjutra vece sa novim slikama i snimcima ako Bog da...

 

 


dan 8 - Prekestolen

Kratko jasno - Prekestolen (Pulpit ROck). 600mnv, stijena odsjecena od svijeta, 2 sata pjesacenja od kampa uzbrdicom

i divokozjom stazom i na kraju prizor koji se ne zaboravlja...
Tako nam je dan poceo, a tekao je samo uzlaznom putanjom kad smo od Prekestolena naisli na nase prijatelje iz Hrvatske i poceli zajedno da obilazimo fjordove i puteve koji vode kroz nacionalne parkove. Da ne zaboravimo, na ovom putu su nam se pridruzili i 2 bajkera iz Njemacke, Andrej i Katerina, s kojima smo se upoznali u kampu noc prije. I njima je cilj Nordkapp, ali ce prije toga malo bolje "prostudirati" ovaj dio Norveske tako da smo odvozili turu od 100njak km i rastali se pred odabir kampa za nocenje. Voznja kroz nacionalne parkove, prolaz kroz X tunela koji su radjeni nevjerovatno dobro (u sred tunela kruzni tok, uzbrdice/nizbrdice, spirale...), vodopadi od kojih dah zastaje, sume kojima kraja nema i totalno nezagadjena priroda su ono pravo koje nam ovaj put pruza nebi li nesto i naucili od svega ovoga i, ne daj boze, primijenili mozda i u nasu zemlju, koja ima potencijala... dobro mozda ne bas kao Norveska, ali definitivno potencijala imamo, samo uz njihov odnos prema prirodi to bi bio pun pogodak...
Sa prijateljima iz HR iznajmili smo Hytte-u u jedno prelijepo malo ribarsko mjesto koje se zove Sunndal, spremili veceru, oprali prljav ves i stavili na susenje. Sjutra idemo dalje ka sjeveru i uz malo srece prici cemo Trondheim-u, grad u srednjem dijelu Norveske. Kad dodjemo do tamo vec smo na pola puta do ostvarenja naseg cilja.

Do sjutra pozdravlja vas ekipa Nordkapp Tour 2008
Predjena kilometraza 4580 km.

 


dan 9 - Fjordovi i prvi snijeg

Alarm koji je zazvonio u 7 ujutro govorio je "USTAJTE I NASTAVITE PUT LENJIVCI JEDNI!" ali smo ga legendarno iskulirali jos sat i po, i malo pripunili baterije za punih 480km predjenih danas. Kad smo izasli napolje, nismo mogli da vjerujemo - SUNCE!! Culi smo da ljudi iz ovih krajeva imaju probleme psihicke prirode tokom dugih zimskih perioda jer im sunce tesko kad izlazi, sto od kisa obilnih, sto od prirode koja je tako zacrtala za ovaj dio planete. I mi smo poceli da kriziramo vec poslije par kisnih dana, tako da nam je danasnje sunce izmamilo siroke osmijehe na licima, a motore najzad prikazalo Skandinaviji u pravom svijetlu (prasnjave od predjenih kilometara).
Voznja je danas bila FENOMENALNA.
Fjordovi su nam bili sa svih strana, a obasjani suncem su izgledali jos ljepse nego pod obilnom kisom koja nas je pratila posljednijih dana. Kako smo citav dan isli lokalnim puticima, tako smo definitivno u stanju da potvrdimo da je ovu zemlju Bog pogledao i podario joj nevjerovatnu prirodu. ALI (uvijek ima jedno "ali") koliko ju je Bog pogledao prirodom, toliko ju je covjek, bar za nas dzep, unakazio cijenama. Sad se bas preracunavamo, i ne mozemo da vjerujemo kako pare idu... ali na stp idu?
Pa covjek mora da prezivi dan, a prezivljavamo ga sa veknom hljeba koju dijelimo na 3 covjeka, boca Coca Cole ZERO (1 litar), 16 jaja, 3 cokoladice i 10 virsli.... 8 eura? kako da ne. Laganih 200 Kruna ili ti ga 25 nasih Eurica (WELCOME TO NORWEGIE :)))))))) ). Tako da smo odlucili da ove ljepote sto prije obidjemo da ne bismo isli na humanitarnu pomoc koja ce nam prijeko biti potrebna produzimo li previse nas ostanak u ovoj predivnoj zemlji.

No, prelazeci fjordove, ulazimo u rutu 55 koja nas vodi preko prvih prevoja, a samim tim i prvog snijega na koji nailazimo na 1200mnv. Gleceri u daljini, jezera koja su i dalje pod ledom koji se topi, izvori sa svih strana, odlican asfalt (za planinske uslove) i krivina za krivinom su nam uljepsali dan maximalno. I sa svim tim krivinama, uskim putevima, malo vise guzve po putu, trajektima... odradili smo danas 480 km i ostavili za sjutra cilj da predjemo Trondheim i opalimo ka sjeveru sto vise mozemo.

Vrijeme je za toplu kupku i za nocni pozdrav....(iako je ovdje 23.05h a dan naveliko... prebolesno)

Ukupna kilometraza do sad - 5060km

 


dan 10 - Nord Norgia (Sjever Norveske)

Nakon veoma teskog budjenja u 6 ujutro,
pakovanje-dorucak-kretanje-oprastanje od fine "kucice" u kojoj smo bili smjesteni, put pod tockove pravac Trondheim. Gradic od 300.000 stanovnika nas je docekao skroz promrzle, ali nas je tamo cekao i Eivind, domacin koji nas je odvezao do jos jednog neophodnog mijenjanja gume koja je odradila svoje sa predjenih 12.000km...
Odradjena zamjena gume, motor spreman i pokret ka sjeveru. Oblaci koji se nagomilavaju obecavaju jos hladnije vrijeme i gotovo sigurni pad temperature... kao da nam jutrosnjih 6 stepeni i danasnjih 12 nisu bili dovoljni kao uvod u sami sjever Evropskog kontinenta. No, "srecom"
temperatura ostaje na svojih 11-12 stepeni, a kisa ipak nije padala, tako da smo imali srece. Kako kilometri prolaze tako shvatamo da su fjordovi vec daleko ostali iza nas a njihovo mjesto su zauzele ogromne cetinarske sume sa 4 milijarde komaraca po kvadratnom metru. Zima nam se u uvukla u kosti tako da definitivno trazimo kamp u kom cemo se smjestit i odmorit prije sjutrasnjeg konacnog ulaska u polarni krug, koji je od ove tacke gdje smo sada udaljen jos nekih 100-njak kilometara.

U nadi da ce nam komarci oprostiti sto veceras nemamo krvi za njih, zelimo vam laku noc i saljemo vam malo skandinavske zime... cujuemo da vam je na Balkanu malo vruce :)

Ukupna kilometraza do sad - 5671km

 


dan 11 - Polar Circle (Polarni krug)

Da da... naslov govori vise od hiljadu slika!! ili kako li bjese ona dobra izreka... nebitno!!
Prije nego dodjemo do najbitnijega sto je ustvari obiljezilo danasnjih dan, moram reci da je dan bio krajnje zanimljiv. Sve vise i vise motorista srijecemo usput, sto ka sjeveru sto sa sjevera... uglavnom su sve bajkeri sa ordkapp ciljem, i uglavnom imamo kontakta sa onima koji idu u nasem pravcu, ali bogami i sa onima koji se upravo vracaju sa tog putovanja. Kao sto je slucaj sa dvije Norvezanke koje su sa juga svoje zemlje krenule ka sjeveru da "odrade" isto sto i mi, samo sa MALO manjom kilometrazom i potrebom za prilagodjavanje na stranu valutu...
A u nasem pravcu vec drugi dan se srijecemo sa istom ekipom Italijana koji su iz Bolzana (grad na sjeveru Italije), otac i sin iz Njemacke koji su sa
2 motora isto krenuli ka sjeveru... tu su i muz i zena iz Spanije koji su, kako kazu, isto pobjegli od juznih vrucina da se malo ohlade... u sto vjerujem da su uspjeli, cak su se i previse ohladili, kao i mi neki...
A sad ono najbitnije za danasnji dan - ulazak u Polarni krug. To je dio planete u kom smo mi trenutno koji odvaja ovaj dio svijeta od juznog dijela koji ostaje za nama, i ukazuje nam na to da smo usli u polarni dio nase predivne planete. A tamo... pa tamo smo vidjeli dosta finih stvari, ali jedna koja nas je skroz prevrnula je bio spomenik palima partizanima koji su se borili protiv fasista cak u Norveskoj u 2 Svj. ratu. Ma, vidjecete slike pa ce vam sve jasno biti... Ali sami osjecaj da ste usli u totalnu drugu zonu je savrsen! Niste na velikoj nadmorskoj visinu, ali snijeg na obliznjim vrhovima kaze da ne morate biti visoko da biste se dobro ohladili. Vegetacija koja je u tom trenutku bila spala na skoro golo kamenje isto to svjedoci...
Dalje, dosta se novih ljudi upoznaje, raznih kultura i sa raznih djelova svijeta, a i oni bogami za nas i nasu zemlju saznaju preko vasih ambasadora na 2 tocka i necemo vas obrukati, to je sigurno :)
Danas je ruta bila dugacka, punih 730km smo presli, i kad se prelazi tolika kilometraza nesto gotovo da mora da podje na krivo. E sad, u svakoj nesreci ima srece, tako da je u nasoj nesreci (danasnjoj) bio jos jedan peh jednog vozaca pri brzini od punih 0 km/h (nula prekrizana). Silazak sa motora u parkiranom stanju je obiljezio prevrtanje istog na suprotnu stranu.... razlozi su umor i pad koncentracije, a dizanje motora je ishod rasta adrenalina i zelje za toplom kupkom i krevetom ;)

Sve u svemu, kao sto vec rekosmo, dan jako zanimljiv, sa puno pozitivne energije i malim pehom na kraj dana koji se zavrsio odlicno, i po vozaca i po motor. Nema nikakvih kvarova, ni psihickih ni fizickih. Spremni smo za jos jedan korak do cilja koji ce se realizovati vec sjutra. Poslednjih 550km nas odvajaju od osvajanja nasjevernijeg dijela Evrope, 1800km udaljenog od Sjevernog pola.

Zasluzili smo malo da se naspavamo... laku noc

Ukupna kilometraza do sad - 6401km

 

 


Dan 12 - CILJ - NORDKAPP!!!!!!!!!!!!!

Konacno je dosao i taj dan.
Sad kad razmisljam sta da napisem kuda smo sve prosli ovaj 12-ti dan i sta smo sve vidjeli, ne mogu se nicega sjetiti poslije Nordkapp-a.
Znam da smo vozili, i to dosta. Citavih 580 km. Prolazili smo po nekim predjelima koji su potpuna pustara. Nema zive duse, tu i tamo po koji irvas i to je to. Vidjeli smo lijepe stvari, poprilicno se umorili, medjutim kad smo stigli do cilja sve smo zaboravili. Sve je to bilo daleko iza nas, kao da smo krenuli prije pola sata i stigli odjednom do cilja.
NORDKAPP. Ne mogu da opisem osjecaj, parkiranja motora na tom mjestu. Ne mogu opisati osjecaj koji je vladao medju nama trojicom koji smo sve to zajedno uradili. Polako smo se zaputili prema cuvenom globusu. Ne mozemo da vjerujemo da smo stigli. Kao da je citav svijet nas. Valjda se tako osjecaju sve ekspedicije koje vole to sto rade i koje postizu svoje ciljeve.
Slikanje!? Ne znamo sa koje strane da pocenmo. Hocemo kod globusa, hocemo kod stijene, hocemo kod mora, hocemo svi trojica, pa sami pa sa zastavama, pa .....

Polako se organizujemo, jeli ipak smo mi ozbiljna ekipa. Pocinje razgledanje a sa tim i otvaranje zastave NORDKAPP TOUR 2008. U jednom trenutku, toliko ljudi oko nas da to nije normalno. Svi nam prilaze.
AUutobus slovenackih turista. Svi cestitaju. Bracni par i Beograda. Neki stranci koji su bili u Crnoj Gori ili vec planiraju tamo da idu. Svi nas slikaju. Svi hoce sa nama da se slikaju. Odjednom osjecamo koliku smo veliku stvar uradili sa samim cinom sto smo dosli.

Valjda nam je trebalo da nas neko osvijesti, a to su bili svi ti silni ljudi koji su nam se divili.

NORDKAPP!!!!!!!!!!

Prelijepo mjesto. Kraj evrope, najsjevernija tacka evrope. 1800 km do sjeverneg pola. Nevjerovatno. Stojimo na ogradi ne mozemo da vjerujemo.
Cekamo fenomen. POnocno sunce. Fenomenalno. Svako bi ovo trebao da dozivi.
Makar jednom jer se to ne moze opisati. Same litice koje se nadvijaju iznad mora kao neka posljednja granica. Kao ...

Da ne zaboravim i prijatelje koje smo u jucerasnjem danu stekli, upoznali, ....
Mladi bracni par iz francuske, biciklima obilaze Evropu. Vec su dva mjeseca na putu i planiraju da dodju i do Crne Gore.
Otac i sin iz Njemacke, obojica motoristi, prvi put na NordKapp-u. I oni odusevljeni nasim podvigom.
......
jos toliko lijepih stvari koje su se juce izdesavale i onda NORDKAPP.
......
Na kraju veceri, negdje oko 1 sat (veceri, kako je ta rijec smijesna
ovdje) planiramo negdje da prespavamo. Ne bi spavali, bili bi tu na platou medjutim ZATVARJU! MOzete li vjerovati. Tuzno gledamo sve te turiste i zaljubljenike koji su dosli da vide ovo prelijepo mjesto svojim kamperima.
Oni ce tu prespavati. A mi. Kuda?
Ne znamo gdje. U svoj brzini i zelji da cim prije stignemo do cilja nismo nasli mjesto za kampovanje, mjesto za prespavati. Krecemo posljednji sa Plato-a i odlucujemo se za kampovanje, ali gdje. Najblizi kamp je kilometrima udaljen. Na nekih kilometar od platopa odlucujemo se za postavljanje satora. Nevjerovatno. Spavamo toliko blizu najsjevernije tacke Evrope. Nevjerovatan osjecaj.

Punog srca, puni snage, krecemo na spavanje. Nista nam nije tesko. Poslije stijene sve je cini nam se prelako. Sator postavljamo za 15 min! I vec smo u satoru i .... ne mozemo da vjerujemo. Stigli smo.

Kucamo ovaj izvjestaj i spavanje. Sjutra je novi dan. Jos dosta zemalja treba proci da bi se stiglo do kuce. Donekle svi prizeljkujemo da smo sjutra vec kuci, medjutim opet jedva cekamo da se spakujemo i da krenemo u nove pohode, da vidmo nove predjele, upoznam o nove ljude.

Toliko za nocas.
Pozdravlja vas ekipa NORDKAP TOUR 2008, Ivan, Nino i Blazo

Laku noc

Ukupna kilometraza do sad - 6980km

 


Dan 13 - Krenuli ka jugu

Jos uvijek pod jakim utiskom od jucerasnjeg dana, ustajemo iz satora postavljenog podno Nordkapp-a i gledamo irvase na 100 metara od nas kako nam se cude gdje smo se postavili.... ocigledno njihova teritorija, ali ne mare puno zbog toga, ostavljaju nas da se spremimo i da ovako punih srca krenemo lagano pocetak druge polovine naseg puta.
Spremni za pokret, teska srca napustamo ostrvo Mageroya i nastavaljamo ka granicmom gradicu Karakjos i prelazimo u Finsku. I opet bez ikakvog zastoja, granicnog prelaza bukvalno i da nema osim table s natpisom FINLAND - SUOMI koja nam daje do znanja da smo usli u zonu komarac-landa.
Ljudi, ovo sto nam ovdje rade komarci to je nehumano. Ulazu u usta, nos, oci oce da nam iskopaju.... stajali smo na pumpe sa sve kacigama koje nismo skidali jer je to nesto nemoguce. Pitam covjeka lokalca kako se brane od ovih napasti... kaze bjezimo u kuce i koristimo razne sprejeve, ali 7 godina ih nije bilo(pa mogli su vala i ovu godinu preskocit...)

Uglavnom, kako smo i vec naviknuti na sve ove zemlje, asvalt odlican i u Finskoj, ogranicenje brzine vec nije toliko rigorozno pa je primjetna brza i ostrija voznja automobila nego u Norveskoj. Probleme nam ne prave vozaci raznih vozila, vec irvasi koji se nesmetano krecu ulicom, kao kod nas krave i ovce. Ali sve ih promasujemo(srecom) i stizemo u gradic Sondakyla gdje odlucujemo da prenocimo, ovaj put u kampu u hytte-i koji ima TUS!
Nije smijesno, zeljni smo tusa narode :)

Nesto se oblaci, mislim da ce biti kise sjutra. Kisna odijela na gotovs, a vama veliki pozdrav iz komarac-landa.

Ukupna kilometraza do sad - 7560km

 


Dan 14 - I dalje Finska

Jivaskila, mesto gdje smo se nocas smjestili poslije 680 km naporne (u pravom smislu te rijeci) voznje.
Dan je poceo oblacno, spakovali smo se koliko smo brze mogli jer su nas komarci unistavali cijele noci i nastavili od ranih jutarnji casova.
Kako je bilo oblacno, odmah smo navukli kisna odijela. Vrijeme citav dan nikakvo. Cas kisa, cas sunce, cas tako oblacno kao da ce snijeg da padne.
Poslije par sati voznje prelazimo polarni krug ali put juga. Uopste ne oznacen kao u Norveskoj, prolazimo to mjesto bez ikakvog zaustavljanja.
Nastavljamo da vozimo i to je to. 680 km je danasnja kilometraza.
Priblizili sdmo se na nekih 250 km do Helsinkija gdjem planiramo sjutra da idemo i provedemo cijeli dan.

Pozdrav do sjutra.

Ukupna kilometraza do sad - 8240km

 


 Dan 15 - Helsinki

Ulazeci u ovu poznatu evropsku metropolu shvatamo da smo zavrsili sa dijelom putovanja gdje smo vecinu vremena provodii u prirodi, gdje smo spavali po kampovima, u satorima, hitama(male brvnare) i da polako pocinjemo da prolazimo kroz predjele koji su mnogo vise naseljeni i urbanizovani.

Poslije nekih 4 sata voznje, dolazimo do Helsinkija. Malo nas je zbunila promjena vremenske zone (+1 sat) ali se brzo prilagodajavamo tome. U Helsinkiju se smjestamo u Hotel! Pravi hotel. Poslije 15 dana sapavanja po raznim kampovima, u prirodi, konacno imamo potpuni komfor, izmedju ostalog i loundry koji nam je bio prijeko potreban.

Predvece i noc provodimo u setnji sa nasim prijateljima iz Helsinkija, Hejniki i Verom, i jos jedan njihov prijatelj.
Sjutra je novi dan, Rusija. Treba stici do SanktPetersburga.

Ukupna kilometraza do sad - 8450km

 


Dan 16 - Rusija

JUtro u Helsinkiju .... Isto kao i svako drugo. Spremamo se ujutro, nekih sat i po, i onda put pod tockove. S tim sto jutros malo tuzni, idemo na put, oblacimo odijela i svu ostalu opremu, a napustamo jedan prelijep hotel u centru grada. Mozete misliti kako je to izg+ledalo poslije svih onih silnih satora i kampova. Potpuno smo raspametili. Znamo da imamo jos puta pred nama, tako da :(((

Krecemo ka ruskoj granici. Do tamo put nista narocito, kao i u ostatku Finske, poprilicno dosadan.
Na granicu smo stigli negdje oko 13.30 sto je bilo dobro isplanirano jer nas sa druge strane ceka prijatelj iz Moskve Aleksandar(isto bajker). Medjutim na Ruskoj granici nije sve kao i na ostalim granicama. Setaju vas od saltera do saltera ispunjavate nekakve papire, cak smo i opremu skidali sa motora da bi provjerili sta sve unosimo u Rusiju. Oko 16.00 prelazimo granicu. U Rusiji smo.

Nalazimo se sa prijateljem nekih 2 km od granice gdje se dogovaramo o ostatku dana. Krecemo za St.Peterburg s tim sto biramo put pored mora. Nismo htjeli autoput jer je ovaj drugi ljepsi za voznju. Jedino sto nismo znali je da se taj put radi, tako da smo jedno 10-tak kilometara vozili po makadamu. Na kraju stizemo. Polsije raznih peripetija stizemo u St.P medjutim tu nevidjena guzva. Sa motorima kao tenkovima probijamo se kroz kolone da bi stigli do naseg odredista koje je nas prijatelj Aleksandar sredio za veceras. Inace moramo da napomenemo da je covjek dosao iz svog rodnog mjesta koje je udaljeno od Moskve 800km, a St. P. je od Mosvke udaljen jos nekih 800... znaci isao je 1600km da bi nas docekao i kako samo bajker zna. Njemu odajemo svako priznanje, a pored njega i ovoj finoj familiji koja nas je ugostila u svoj dom kao najrodjenije.
Smjestamo se u stan, prilicno umorni, bacamo se pod tus i nagrcemo na postavljeno jelo, pivo je vec ohladjeno i pred krevet ce da pane nevidjeno dobro :) Sjutra je plan da se prosetamo gradom koliko mognemo i da nastavimo ka Estoniji....

Ukupna kilometraza do sad - 8800km

 


Dan 17 - Sankt Peterburg

Sa bracom Rusima koji nas primise kao najrodjenije, sinoc se malo setalo po ovom prelijepom gradu, upoznavali nas sa njegovom istorijom i sa danasnjim obicajima kako se koje pivo pije :) Zato smo danas uzeli slobodan dan koji smo iskoristili za dnevnu setnju, slikanje, snimanje, razgledanje i uzimanje suvenira za sve nase (ne)voljene koji nam (ne)pruzaju podrsku tokom cijelog ovog puta.
Grad je predivan, pun je istorije, crkvi, monumenata, koji lezi bukvalno na vodi i pun je mostova koji se dizu radi neophodnog prolaska brodova.... a brodova raznih, od onih turistickih tipa gondole iz Venecije pa do osrednjih teretnjaka. Rusija je i dalje kao iz filmova, samo za nijansu bogatija. Ogroman kontrast lijepog i ruznog, novog i starog, modernog i dotrajalog. Vecina omladine ide ulicom i nesmetano poteze alkohol. Gradski prevoz je isto prica za sebe. Autobusi pravi stari komunisticki na koje smo i mi sami navikli, bar do prije 10tak godina. Cijeli grad odise nekom starom sovjetskom dusom koja i dalje zivi u njemu i koja izgleda nece brzo izumrijeti. Ali to je pravi duh grada zbog kojeg smo i dosli u Rusiju, da osjetimo i da se uvjerimo da je Rusija i dalje ona jaka i tvrda zemlja koja ne mari sto je 21-vi vijek. Ona ima svoju tradiciju i nje se ne odrice tako lako.

Sa jedne strane tako jedinstven osjecaj setati nekadasnjim Lenjingradom, proci kroz nekada zabranjeni grad Primorsk gdje su zivjeli i radili ruski naucnici uglavnom za vrijeme Hladnog rata... a onda s druge strane cekati na granici za IZLAZAK iz zemlje 3 sata... sve je iz krajnosti u krajnost. Samo jos da objasnimo na kakve muke nalijecu radnici na granicama koje prelazimo: Pasos je na SRJ, saobracajna dozvola na SFRJ, vozacka na SCG... kako objasniti ljudima da smo zivjeli u svim tim zemljama a da sad imamo opet novu? Muka, ali se nekako vec izgladilo sve.
ALI, nije nam krivi dio sto smo bili tu gdje smo bili. Vidjeli smo, osjetili smo... ostaje nam samo da se zahvalimo bratu Aleksandru i domacinima Sasi i Kaci na izuzetnom prijemu, jos puno "zahvalimo" radnicima ruske i estonske granicne patrole zbog kojih smo izgubili 5 sati ukupno od dana i dosli oko 6 ujutro u ovaj mali gradic u Estoniji, razapeli sator i kucamo izvjestaj za Vas dragi nasi.
Hvala za komentare koje saljete, samo tako nastavite jer nam podrska dosta znaci, posebno u trenucima kad susimo robu koja nam je skroz mokra od ove ruske kise :)

Ukupna kilometraza do sad - 9280km

 


Dan 18 - Prelazak Estonia/Latvija/Litvanija/Poljska

Danas smo rijesili da predjemo sto vise ne bi li ostavili vise vremena za snimanje i obilazak ostalih planiranih destinacija u povratku.
Estonija, zemlja kao i sve ostale osim Poljske, koja je nekad pripadala velikom SSSR-u je zemlja koja je nevidjeno brzo napredovala u razvitku. I to se okom da` vidjet` odmah po ulasku u zemlju! Uredjeni parkovi, ulice moderne, dvorista skoro kao Norveska, sve cisto... a narod, posebna prica. Svi hoce da pomognu, skroz dobrocudni pa onda covjeku bude jasno zasto je ta zemlja vec tu gdje je.
Latvija vec vise podsjeca na nase neke predjele... putevi puni neravnina, narod slabije prica Engleski i taman sto se navikosmo na to dolazi na red Litvanija koja je dosta dosadna, ravna, a autoputevi i benzinske pumpe su nam ponovo glavna stajalista. Vec se mrak primice i dolazi na red Poljska. Vec je 11 uvece, nasli smo kamp, rasirili sator po mraku (znaci postali smo prooofiiiii), kucamo izvjestaj i lagano naginjemo ka sjutrasnjem danu a plan je da se predje veci dio Poljske ... mozda stignemo i do kampa Ausvic... al o tome vise sjutra.

Ukupna kilometraza do sad - 9900km

 


Dan 19 - Najdosadniji dan putovanja - Poljska

Od nervozne babe, kod koje smo kampovali i gdje ostavismo skoro 50 eurica (za ljekove joj trebali pretezno) pa sve do kraja veceri bukvalno se nista nije desavalo interesantno... sem sto smo nazalost vidjeli jedan zesci udes izmedju dvoje kola i sto nas je kisa opet malo oprala. Svo troje se slazemo, a kad smo svo troje onda cete se i vi morati sloziti, da nam ova zemlja uopste nije interesantna tako da smo samo gazili po magistrali. Stigli smo do Varsave, gdje smo stali da pojedemo nesto zdrave hrane (McDonalds, sve zdrava hrana!!) te nastavili put Krakova. Plan za sjutra je nesto interesantniji nego danasnji, a to je posjeta poznatom rudniku soli u Tarnovu i posjeta koncentracionom logoru tokom 2 Sv. rata - Ausvicu.

Nocas smo stigli ranije do kreveta, uspjeli da se posvadjamo i sa gazdom ovog finog motelcica, jer kad je vidio turiste mislio je da moze da nas dere... tako da cemo i odavde sto brze da uteknemo i nastavljamo ka nasem finom Balkanu, gdje nas ocekuje 40-tak stepeni zdravog sunca.

Ukupna kilometraza do sad - 10450km

 

 


Dan 20 - Ausvic

Budjenje - gledamo na sat, znamo da moramo da stignemo veceras do Budimpeste, a to i nije bas izvodljivo ako ne pozurimo jer su nam u planu posjete Ausvicu i rudniku soli u Tarnowu koji je nedaleko od Krakowa, grada gdje smo smjesteni. Ali do Tarnowa imamo oko 40km u jednom pravcu, pa onda vracanje i voznja ka Ausvicu oko 120km... mnogo izgubljenog vremena u putu, tako da ipak odustajemo od rudnika i upucujemo se ka najozloglasenijem konc logoru svih vremena. Putem vozimo mirnije nego obicno, i tek kasnije priznajemo da smo mislili na logor cijelo vrijeme dok smo vozili. Neki cudni osjecaj naci se u samoj blizini mjesta gdje se desilo to sto se desilo prije 60tak godina...
Silazimo sa glavnog puta i vec idemo lokalnim puticima, sve do table na kojoj pise Oswiecim. Tako Poljaci zovu Ausvic. Na oko mali gradic, fino uredjen, i odmah nakon ulaska u grad tabla Auswich Museum. Stigli smo.
Ulazimo na parking i uvidjamo da su Poljaci napravili odlican biznis od kampa smrti. Malo neukusno po nasem misljenju, ali sta je tu je...
Ulazimo, prikljucujemo se jednoj grupi jer ipak ce vodic bolje da objasni sto je bilo i kako... iako kako vrijeme prolazi uvidjamo da rijeci i nisu previse potrebne bile. BOdljikava zica, minska polja, struja u zice, blokovi gdje su bili smjesteni zarobljenici, gasne komore i krematorijumi.... los osjecaj u stomaku biti na mjestu gdje se sve to desavalo.
Poslije sat vremena odlucujemo da krenemo ka logoru broj 2, koji je nekih 20 puta VECI od prvog kampa, a nalazi se samo 3 km od prvog. I tu nailazimo na "famoznu" Kapiju Smrti. Ostatak shina koje su vodile pravo u konc logor broj 2, drvene kolibe u kojima su zivjeli zarobljenici, rusevine, bodljikave zice i sve ostalo vec napomenuto samo potvrdjuje da Covjek nema konkurenciju kad je masta u pitanju.
Vec nam je dosta svega, a i vrijeme brzo prolazi te se odlucujemo da krecemo ka Slovackoj. A Slovacka - prelijepa. Podsjeca na Austriju. Planina svuda, brzi krivudavi putevi, samo ih dosta u izgradnji pa malo kvari lijepi scenarijo.
Uz malo poteskoca sa pronalaskom puta koji nas direkt vodi za Budimpestu (napomelu smo prije dva dana da nam je Garmin nesto zatajio), pocinju prve kapi kise koja ce nas pratiti sve do ulaska u hotel u Budimpesti u koji smo usli oko 23.00h veceras. Sjutra je plan da se krene ka Beogradu i iskreno da vam kazemo srecni smo zbog toga... vec smo se malo uzeljeli kuce i dobre tople kupke sa dozom 24h spavanja bez prekida :)

Ekipa Nordkapp Tour-a vam zeli lijepe snove i nadamo se da vam docaravamo ove trenutke bas onako kako ih mi i dozivljavamo.

Ukupna kilometraza do sad - 10960km

 


Dan 21 - Beograd

Jos malo pa kuci. Ovaj 21-i dan nas je podsjetio na Finsku. Znaci normalan put (cak fin) ali porpilicno dosadan, s jednom velikom razlikom a to je sve smo blize kuci. Samo izlazenje iz Evropske Unije opet unosi pomalo nervoze u stomake jer dolzimo na Srpsku granicu i osjecamo da smo vec tu nadomak praga. Granice prolazimo lagano bez ikakvih komplikacija(u odnosu na Rusku sve je lagano) i upucujemo se u BG.

A vec tamo docek :)) Drug Koma nas sacekuje vac na samom ulazu u Beograd i naravno, hrana i to kakva, jagnjetina. Pa gdje to ima. Naravno nigdje :) Posto smo se najeli idemo da se smjestimo. Ivan kao pravi "Veci" ide da spava kod cure a Nino i ja ostajemo sa prijateljima iz BG-a. Inace odnekud se pojavljuje i Dane (sjecate ga se iz prvog dana) koji se taman vratio iz Albanije :))). Poslije par pica idemo na odmor. Iako smo smjesteni u apartmanu spavamo u vrecama, navika je cudo.
Sjutra valja rano krenuti jer treba doci kuci, a prognoza je za finu "laganu" kisu.

Naravno ujutro jos par obaveza, sjecate se Rusije i crkavanja Garmina :((.

Ukupna kilometraza do sad - 11200km

 

 


Dan 22 - E SAD NEMA VISE - PODGORICA

Jutro je, jutro je, kad te nema ..... nema veze.
Ovo je samo otprilike osjecaj koji je vladao medju nama trojicom to jutro kad smo se spremali.
Oblacno, navlacimo kisna odijela, znamo da nas ceka put po kisi i sa poprilicno izlizanim gumama, medjutim nema veze. Krenuli smo kuci.
"Ja sam uzeo slem i mogu kuci" se stalno ponavlja.

Sastajemo se ujutro sa prijateljima, Dane, Mika, Mina, Smajser... i poslije malo lagane jutarnje price (par dozivljaja o padovima) krecemo za CG.
Mika i Mina nas prate do izlaza iz BG-a (svaka cast jer je kisa vec pocela padati) i tu prave neke fine fotke nas istih.
Konacno sva trojica na fotkama i to na motoru. To je sve malo teze izvodljivo kad smo na putu ali ovako :)))) konacno!

Put do PG ..... porpilicno j.... pa opet j......
U jednom trenutku na Zlatiboru temperatura pada na fenomenalnih 6 stepeni.
Gledamo se medju sobom dok vozimo i smijemo se od muke "jel moguce da nas ovo sve snalazi dok se vracamo"

Granica!
Srbi nas lagano pustaju bez provjere dokumenata, kisa i vidjeli ljudi da smo kompletno mokri.
Ali zato nasi...... hm .......
Prvo nas malo drze na kisi pa nas onda zovu na kontrolou i onda naravno svi papiri. Ali doslovno svi.
Ovo sve uz osmijeh i "ovakva je procedura".

Nema veze, prolazimo i to i ulazimo u PG.
Uz par prijatelja koji nas cekaju stizemo i onda raspakivanje i ... sve sto ide, tus, hrana, spavanje u fine tople suve krevete.... i naravno:

PLANIRANJE SLEDECE TURE!!!!!!!!!! :)))))))))

Ukupna kilometraza do sad - 11670km