Barcelona 2007

Ivan & Blazo, CG-ESP-CG (i jos dosta toga)
KAW ZX650, YAM TDM 900

Prepis sa Foruma BJBIkers-a

Pa, vrijeme je da se pocne sa obecanom reportazom o Blazovoj i mojoj avanturici po dijelu Evrope.

DAN 1

Putesestvija pocinje nasim susretom u PG 12.06 i polaskom za Bar jer smo tamo cekali ukrcavanje na feribot koji nas vodi za Bari i odakle bi nastavili dalje planiramo rutom. Dolazimo u Bar nedje predvece, i kao po nekom obicaju, tamo nas ceka Gasho i predlaze sto ne smijemo propustit na prolasku kroz Italiju a i Azurnu obalu bogami..

Slijedi ukrcavanje na feribot uz podlo smijanje policajaca koji nas vide u ful opremi i dobacuju "nije vam vruce u tome? sad cete vidjet sto je vrucina... ne radi klima na brodu, pocrkacete!". Uvijek sa dozom optimizma nastavljamo dalje i jedva prenocimo tu nesrecnu noc u kabini koja ima prozor ali se ne moze otvorit... koja je poenta istog.. pojma nemam, al je tu. ujutro slijedi provjetravanje pred samo iskrcavanje na Italijansku obalu.

Zavrseno iskrcavanje, kucamo u Blazov GPS marsutu kuda da nas vodi... i tek poslije 15tak minuta svatimo da cemo se ipak pridrzavat stare dobre teorije koja glasi "mapu citaj - seljaka pitaj". sipali gorivo i, da nebi gubili vrijeme, krenuli ka Rimu autoputem. U Rim stizemo nedje oko 14.00 i treba nam pune 2 sata da svatimo kuda da dodjemo do mog brata.. jer naravno, Blazov GPS smo vratili u torbicu... oganj u njega...

slijedi interesantna tura od Rima koja glasi ovako:

Cerveteri-Civitavecchia-Tarquinia-Orbetello-Grosseto-Livorno-PISA. Predjeli prelijepi, isli smo uz more cijelo vrijeme i zakljucili da ako ocete da kampujete ne mozete bolje mjesto nac. bas dosta ima kampova, kuca za rentanje, mjesta da se postavi sator a da te seljak ne upuca sa slanim balinama u dupe... sve u svemu, to je prvi dan. Uvece kasno dodjosmo u Pisu, "hotel" sa 1 zvjezdicom i domacicom koja je utekla iz Adams familije, ali sve je to odlicno palo jer je soba bila extra uredna i kupatilo cisto tako da smo na doticnu personu zaboravili... do jutra dok je opet ne ugledasmo wink.gif ¨


Spremne bebice
Gasho daje instrukcije blago nama
Odmaranje na palubi (bas nam je tesko)
Obala Italije
pred ulazak u Romu bellu Romu (ocigledan umor)
neko malo prelijepo mjestasce put Pise
dzaba Blazo pokusavas da ga naceras da proradi...
opa, proradio je, locirao je nesto!

 



DAN 2

Pisa, razgledanje iste u trajanju od 14 minuta. dosli na pola puta do krivog tornja, pogledali se i zakljucili da nema potrebe da idemo skroz do nje... dovoljno je "odavde da se slikamo i ceramo dalje". Krecemo iz Pise i idemo put sjevero-zapada koji vodi uglavnom blizu obale do La Spezie. Tu se odlucujemo da nastavimo lokalnim putevima i svatamo da nikako nismo pogrijesili. put vodi preko nekih malih mjesta, planinskih puteva i preko Passo del Bracco koji je na oko 800mnv. put fenomenalan, pun krivina a asfalt fenomenalan. preporucujem!

Kako nam se to oduzilo odlucujemo da izadjemo na autoput i shibamo preko Genove do pocetka Francuske granice. tamo izlazimo sa autoputa i slijedi "splavarenje" Monako/Nica/Kan. Fina mjesta, ali velike guzve i ogromna vrucina nam ne dozvoljava da pijemo kafu i platimo je 15

eura nego produzavamo dalje ka Monpeljeu. stizemo do Monpeljea i krstarimo lagano prelijepim dijelom Francuske. primjecujemo nenormalno velik broj kruznih tokova - pametni zapadnjaci su rijesili problem opasnih raskrsnica i semafora. stavili kruzni tok i rijesili problem na odlican nacin.

Uvece kasno stizemo u prelijep gradic koji se zove Sete koji se nalazi ispod Monpeljea. Nalazimo motel sa garazom i sa odlicnom sobom za koju nam fini recepcioner kaze, onako slegnutim ramenima i glasom kao da se pravda... "i`m sorry, but it`s only single bed... not matrimonial"... poslije cega se Blazo i ja zamalo sopostasmo na njega, al rijesimo da ipak odemo na zasluzeni odmor.


Blazo & Ivan kod krivog tornja
Crkvica na planinskom putu iznad La Spezie
Nazalost sam uvatio samo par njih... oko 10 ih je proslo u grpui, imali neki Vespa Meeting
Vec smo u Monaku... krivina kuda formule prolaze na GP-u

 


DAN 3

Masine se pale i spremni smo za Barcelonu!! produzavamo ka granici i prelazimo preeeelijepe predjele do samog juga Francuske i grada Perpignan-a. puuuuuuno vinograda i lijepih predjela koje ce vas odusevit. Ulazimo u Espanu i svracamo u gradic Girona. porucujemo konobaru da nam donese malo voca mijesanog, svega po malo... nasta konobar donosi izblendano voce sa dosta leda i spremno da se popije. smijemo se al rijesimo da probamo... i VRH! da nisam popio poslije toga 1 sveps i po` litre vode mozda bi trazio jos 1 "specijalitet". Gazimo dalje ka Barsi. prilaz istoj je fenomenalan. 50 km prije Barse se ide obalom, predjeli prelijepi, plaze ludilo kako dobro sredjene i par najhrabrijih koji se kupaju u

smrznuti Mediteran. Ulaskom u Barsu vracamo vjerovanje da ipak sad moze Blazov GPS da nam pomogne bar centar grada da ubodemo, ali brzo opet gubimo nadu i vracamo aparat u vrecu dje ga zaboravljamo do samog povratka nazad. Ogroman haos, ogromna guzva, 3 sata se vrtimo kroz

grad i najzad nadjemo nekako fuckin` hostel koji nadjosmo preko net-a. raspakujemo se i entuzijasticni krenemo ka plazi da se okupam(o)... kratko je trajalo veselje. plaza puna al u moru samo 1 hrabri Rus i ja koji trcim sav srecan ka vodi... diram nogom i duplo vecom brzinom bjezim nazad u kafic dje je Blazo vec porucio 2 tocena velika piva... znao je da cu mu se pridruzit cheesy.gif ¨tu noc pijemo, avetamo, igramo, pijemo... i sve tako ukrug... do 5AM


Girona... Espana
50tak km od Barcelone. Plaze prelijepe i sanjamo da se okupamo
Eviva Barselona!

 

 

 


 

 

 

DAN 4

Slijedi munjeviti odlazak ka drugom cilju naseg putovanja a to su ALPI. Rokamo autoputem sve do Nimes-a dje odvajamo lijevo i idemo lokalnim putevima sve put samog pocetka Francuskih Alpi. vozimo i uvivamo u predjelima koji su stvarno prelijepi. Prolazimo Avignon, Orange, Bollene, Nyons i dolazimo do gradica u koji smo ostali da prespavamo - GAP. na nadm. visini od oko 800m disemo punim plucima i setamo s merakom jer smo pobjegli od paklenih vrucina. nalazimo super motel i odlazimo na pocinak


Jos uvijek pjan od prosle noci pokusavam da razmotrim plan kuda krenut i izac iz Barse
Izlazak iz Barse uz obalu
NAJZAD! seoski putevi pocinju
Kanjon i voznja kroz njega ka Gap-u
uzasne krivine i asfalt, ne pitajte....  a predjeli postaju sve "ruzniji i ruzniji"
Gap

 


DAN 5

Od ovog dana, bar meni, pocinje najljepsi dio putovanja. Od Gapa krecemo sjeverno s ciljem da predjemo u Italiju tacno ispod Mont Blanc-a na Aostu... no, krecemo od Gapa i put nas vodi sve planinskim prelijepim predjelima preko St. Bonnet-a, Grenoble-a do Albertville-a dje sijedamo i pijemo pice sa punim srcem zbog vidjenog i odvozenog. Dalje nas put vodi ka samoj FR-IT granici, i prije granice ulazimo u tunel iz kojeg sam mislio da nikad izac necemo... LJUDI, toliki tunel nisam znao da moze da se napravi... kasnije saznasmo da je bas iznad tog tunela sami Mont Blanc pa mi radi toga bjese jos milije sto tuda prodjosmo. Izlazimo na Aostu i dalje se spustamo vec sad malo dosadnijim predjelima Italije uz pocetak lagane kise. obucemo gornji dio kisnog odijela uz nadu da ce kisa ono kao vremenom stat.... KAAAAKO NE! kisa nstavlja, noge mokre a mi vec na

kraju zivaca stajemo u mjesto koje se zove Vercelli. prvi "hotel" na koji smo naleceli, nisam ni pitao za cijenu sobe, odma smo je uzeli. motore smo parkirali u dvoriste "hotela" koji je inace bio pun neitalijanskoga svijeta. kad ovo kazem mislim na emigrante tipa arapske zemlje. sa dosta smijesnim italijanskim recepcioner me odvodi do "sobe"... kuku majko mila dje me odvede`. u sobi 3 kreveta, svaki polu-propao, carsavi vise do poda, cebad

vojnicka i brava koja je nesigurnija od brave Yuga 45. spavali smo obuceni i otrkriveni, jer nam nije padalo napamet da se pokrivamo tim cebadima, a ni glave nismo stedjeli pa smo na nase peskire spavali. vrh svega je nasa blokada vrata - nije nam tesko bilo da doguramo stol

ispred vrata jer.. sto je sigurno - sigurno je, bar cemo ih cut ako se budu htjeli usunjat da pozajme koji euric od nas. s nadom da cemo nac motore sledece jutro, zaspasmo i ostavismo jos 1 lijepo provedeni dan za nama...

 


DAN 6

budjenje i ja koji ne smijem pogledat kroz prozor, pitam Blaza ima li nam jos uvijek motorica... on koji gleda i kaze KUKUUUUU, NE MOGU DA VJERUJEM!! ja vec vidim sebe koji stopiram do Podgorice i majku koja mi skace na glavu 6 godina i prica "jesam li ti rekla, uzmi fino avion i putuj, oce on na motor!!....." ali ubrzo poslije toga Blazo nastavlja "ladno sam zaboravio rukavice na motoru, i dalje su tu!!" ispade` da su emigranti ne samo emigranti, vec i posteni emigranti. uzimamo nase motorcice i palimo naprijed ka ocekivanom najljepsem dijelu naseg putovanja - Passu Stelviu. odlucimo da nam je za to najbole da sibamo autoputem Novara/Milano/Bergamo da bi stigli sto vise da vidimo ovaj prelijepi dio Alpi. I tako lagano sidjemo u Bergamu sa autoputa, idemo lokalnim puticima preko Boario/Edolo koji dalje vodi preko Passo di Aprica.

Preliojepo tur mjesto sa dosta ski staza. Preko serpentina dalje se spustamo niz Apricu da bi dalje uvatili pravac desno za Bormio i penjanje na PASSO DELLO STELVIO. Tamo pocinje raj na zemlji.. krivina za krivinom, kvalitet asvalta necu da pominjem, planine, izvore, vodopade, motoriste usput.... nesto nevidjeno. Kako smo se peli stajali smo skoro na svaki izvor, pili vode i na svaki sledeci opet... jednostavno kad vidite kako

zubori ozednite i ne mozete da odolite... Popnemo se na vrh, uzivamo malo i pocinje spustanje ---> 48 lakat krivina ima do dolje.

Njeguske serpentine su mala djeca za ove.

S veeeeeeelikim osmijehom zbog vidjenog i dozivljenog nastavljamo putovanje ka juznijim predjelima koji vode isto sjeverom Italije Merano/Bolzano/Bressanone/BRUNICO. Napisan velikim slovima jer nam je to bila stanica za spavanje i stanica koju pamtimo po dobrom smijehu i uzivanju u domacoj atmosferi i kucici koja je kao iz Milka cokoladica reklama. A kako dodjosmo do te kucice? Procitajte dalje...

Ulazimo u Brunico, stajemo da popijemo pice i razmislimo dje da trazimo mjesto za prenociste, kad odjenom naglo kocenje! Golf 3 i tip izlazi iz njega, krece put stola do nas i pocinje pricu: "SAMO DA ZNATE DA STE VI JEDNE OBICNE PI*KE!!" i utoliko ga mi prekidamo komentarom "sto smo mi pi***??" a on ce "ma ne vi nego ovi.. VID!! ZEMLJACI MOJI!" hehe, dobra scena bjese... sjede covjek do nas, a ovi kojima je Osvanu` uputio ove tople rijeci su bili 2 Slovenca.. nesto ga zaebali ocigledno uglavnom, nadje on nama smjestaj kod ove zene, kuca ludilo, pogled ludilo, smjestaj/hrana ludilo... cak smo razmisljali da ostanemo tamo 2 dana... ali Grosslockner je zvao....

 


DAN 7

Osvanu` jos 1 dan. Mi orni, odmorni tovarimo nase "magarcice" i krecemo ka Gross-u. Odusevljeni vec vidjenim Stelviom, ocekujemo da ce Gross bit jos ljepsi jer pise altitude 3798mnv. Krecemo iz Brunica, tocimo gorivo u Autriji jer je jeftinije(napisacu kasnije cijene) i gazimo ka ovom vrhu. Napomenucu samo da je kroz Austriju bilo 3 patrole sa radarima, a toliko ih nije bilo na cijelom nasem putu kroz sve ostale krajeve... imali smo

srece pa nas nisu ukebali. Ruta Brunico/Toblach/Lienz/Heiligenblut/Grossglockner. Put odlican, predjeli kao sto mozete samo i zamislt Autriju... prirodi nikad kraja, izvora, vodopada, planinskih vrhova pod snijegom... znaci pervetido. Pocinjemo penjanje ka Gross-u i gledamo na moj sat(koji je precizniji naravno od Blazovog GPS-a) na kojoj smo visini... kaze oko 1800.. pa 2000... pa 2200... ali vec vidimo da se primicemo kraju pa nam sve nesto nije jasno. Stizemo na vrh i vidimo da je tamo oko 2600mnv. Dobar marketinski potez -> nisu rekli da je PRELAZ na 3800 nego sami Gross da je toliko visok. Ali nema veze, imasmo sto vidjet, motorista mali milion, svi mahom prebacili 5tu deceniju zivota... nikad nije kasno za takve avanture. Vidjeli Gross, nas cilj je odradjen sad pravac u Lienz nazad u stari dobri gadni McDonalds da se dogovorimo sto i kako dalje....

Mala napomena za vas koji planirate Gross da posjetite, ulaz se placa 18eurica po motoru, tako da znate da je dobro komercijalizovano mjesto.

Uz McFish i po`litarsku Colu, cuh` se s Niksom iz Splita i dogovorili se da se tamo vidimo na 2-3 piva veceras cim stignemo a do tada da nam on nadje smjetaj. I tako bi... opalili Blazo i ja na autoput pa pravac Spittal/Villach/Ljubljana pa preko Novog Mesta i Karlovca do Splita.

Stigosmo uvece nedje oko 10 totalno smozdeni, umorni i zeljni samo 2 stvari na ovom svijetu -> tusa i piva. Doceka` nas Niksa, smjestio nas i odveo na ugovoreno pivo... uz malo price i zaebancije se rastasmo i svako na svoju stranu, sve do ujutro.

 

 

 

 

 

 

 

 


DAN 8

Jutro jeeeeeeeeee jutrooooooo jeeeeeee.... kad te neeeema bolje da se niiiiisam... khm, jutro 8mog dana obecava jednu stvar, a to je KUVANJE ispod odijela! Vidimo se s Niksom, vodi nas do mjesta dje je Blazo trgovao Crashbar koji je rijesio odma da proba cim ga stavi 

Rastanak od Nikse i Splita, i pravac jadranska magistrala put CG. Ja pametan skinuo jaknu i vozio do Herceg Novoga samo u majici... mozete mislit kakvu sam radnicku boju dobio. Hrvatska strana jadranske ceste je odlicna, nema rupa, na par mjesta malo hupsera ali sve u dozama podnosljivog, cak i za moj motor. Voznja kroz HR je bila lagana jer nas je vec umor lagano stiskao a i vrucina je pocela danak da uzima, tako da smo do 100tke vozili, preko toga vrlo rijetko. Patrola je bila samo jedna, i to na ocekivano mjesto kod Ploca. I tako sibamo i stizemo najzad do granice, prelazimo je i dolazimo do CG granicara koji mi, pazite sad ovo, trazi da mu dam pasos, vozacku i saobracajnu. Znaci 6000 km mi to niko nije trazio, sad se on pametan nasao... al ok, home sweet home je to.


Otprilike to bi bio "kratak" opis dogadjaja sa Blazove i moje exkurzije za ovu godinu. Iduca godina obecava jos mnogo vise km i boljih putopisa, a za slike ne obecavam nista... znate me da sam na njima teeeeeezaak, i ove sam jedva odradio... al cemo nabavit jednog junaka koji voli to da cini pa ce bit bolji dozivljaj... no otom/potom...